Preskoči navigaciju Idi na dno stranice
Pritisnite enter za pretragu ili ESC za zatvaranje
Kontrast:
Veličina slova:
Kontrast:
Veličina slova:
02.08.2021. | paraolimpijske igre

Marijan Presečan uoči Tokija: ,,Cilj je oboriti osobni rekord i nadati se najboljem!''

Prošlo je već devet godina otkako je naš uspješni paraolimpijac Marijan Presečan, rodom iz Slatine kročio u svijet para atletike te nastavio nizati sjajne rezultate. Nama je otkrio kako je reagirao na vijest da se plasirao na Paraolimpijske igre u Tokiju, koje su mu najveće vrline, ali i mane kao sportaša te još nekoliko zanimljivosti o sebi.

Kako ste reagirali kada ste saznali da ste se plasirali na Paraolimpijske igre u Tokiju? Je li uzbuđenje bilo jednako kao i za Rio de Janeiro?

Bio sam veoma uzbuđen, ali ne kao za Rio de Jainero jer ipak mi je to bila prva paraolimpijada i plasman za Paraolimpijske igre u Tokiju sam očekivao.

Kako je započela vaša sportska priča?

Moja sportska priča počinje igranjem stolnog tenisa u kolicima, a kasnije se nastavlja bacanjem kugle i koplja, prvenstveno bacanje kugle gdje sam i ostvario najbolje rezultate.

Kako je pandemija utjecala na vaše pripreme za Tokio? Jeste li bili spriječeni trenirati jedno vrijeme? Mislite li da vam je odgađanje Paraolimpijskih igara više pomoglo ili odmoglo?

Pandemija nije previše utjecala na pripreme jer večinu treninga sam mogao odraditi kod kuće izuzev par zimskih mjeseci, ali pošto nije bila hladna zima moglo se dio treninga odraditi i na otvorenom. Odgađanje igara mi je više pomoglo jer sam dobio godinu dana više za trenirati što sam odlično iskoristio i značajno popravio rezultate.

Koji vam je do sada najdraži trenutak u sportskoj karijeri?

Najdraži trenutak u sportskoj karijeri da sada je svakako nastup na Paraolimpijskim igrama u Rio de Jeneiru.

Ima li neko natjecanje koje ne možete prežaliti i u kojem vam je medalja izmakla iz ruku?

Najbolnije iskustvo je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu u Poljskoj ove godine kada mi je medalja promakla za tri centimetra.

Koja je budućnost atletike za osobe s invaliditetom u RH? Smatrate li da se dovoljno ulaže u tu disciplinu.

Budućnost para atletike prema mojem mišljenju je dobra. Stalno se pojavljuju novi sportaši, premda bi se možda mogla povećati ulaganja u mlade sportaše na lokalnoj razini.

Kakve su vaše prognoze glede Paraolimpijskih igara u Tokiju? Možemo li se nadati medalji?

Ne bih želio puno prognozirati, ali cilj je svakako baciti svoj osobni rekord i nadati se što boljem plasmanu. Što se medalja tiče mislim da svi paraatletičari imamo šanse za medalju, a tko će od nas imati i dovoljno sportske sreće za to i ostvariti to ćemo tek vidjeti.

Što smatrate svojim najvećim vrlinama u sportu kojim se bavite? Koje bi bile vaše mane koje nastojite ispraviti?

Največa vrlina mi je upornost i volja za treniranjem, a mana svakako tvdoglavost pa neki savjeti malo teže dopiru do mene.

Koliko se već godina bavite ovim sportom? Koliko velikih medalja ste osvojili i koliko zemalja obišli?

U ovom sportu sam 9 godina, od medalja bih izdvojio zlato u bacanju diska i srebro u bacanju kugle na IWAS-u u Sochi-u. Zemlje u kojima sam nastupao su Njemačka, Francuska, Italija, Poljska, Rusija, Srbija, Katar, UAE (Dubai), Brazil.

Koju osobu smatrate najvećom podrškom u životu?

Mama naravno.

Ostale novosti Sve novosti