18.06.2021. | paraolimpijske igre
Miljenko Vučić nakon zlata u Poljskoj, spreman za PI u Tokiju
Miljenko Vučić, naš uspješni paraatletičar, rodom iz Ogulina, s posljednjeg se Europskog paraatletskog prvenstva u poljskom Bydgoszczu vratio sa zlatnom medaljom i to mu je bila peta osvojena medalja s važnijih natjecanja u disciplini bacanja kugle. Kako su tekle njegove pripreme za POI u Tokiju te nada li se još jednoj medalji u nizu sjajnih sportskih uspjeha, otkrio je u razgovoru s nama.
Jeste li zadovoljni svojim sportskim rezultatima u Rio de Janeiru te kakva očekivanja imate za Tokio?
Na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru sam osvojio šesto mjesto u bacanju kugle u konkurenciji slabovidnih osoba i tada oborio svoj osobni rekord od 15,07 metara. Na svojim prvim PI u Brazilu sam bio postavio rekord od 14,68 m, tako da ne mogu reći da sam nezadovoljan rezultatima s posljednjih Paraolimpijskih igara. Rekao bih da sam relativno zadovoljan i da uvijek ima mjesta za napredak. Naravno misli se na napredak u vidu medalje koju ću, nadam se, donijeti sa sobom iz Tokija.
Kada je i kako započela vaša sportska karijera?
Moja sportska priča s bacanjem kugle je započela 2010. kada sam se slučajno našao s prijateljem na Bjelolasici. Taman je tada reprezentacija u tadašnjem sastavu imala pripreme i imao sam priliku prvi put baciti kuglu. Kada sam osjetio da bih stvarno mogao biti dobar u tome, odlučio sam započeti ozbiljnije trenirati i težiti medaljama na sportskim natjecanjima. Kako sam uvijek volio sport, nije mi bilo teško uložiti toliko truda, vremena pa i novca.
Koliko je pandemija utjecala na vaše pripreme za Tokio? Jesu li vam bili onemogućeni treninzi jedno vrijeme?
Pandemija je poprilično nepovoljno utjecala kako na mene, tako i na sve ostale sportaše. I prije te situacije nisam imao omogućene sve uvjete za trening i snalazio sam se kako sam znao. Kako u Ogulinu nemam atletskog trenera, znao sam jedno vrijeme putovati svaki vikend te živjeti kod svog trenera i njegove obitelji kako bih redovito trenirao i pripremao se za natjecanja. Iznimno sam zahvalan treneru na svemu i mislim da sam jedini koji je u takvim uvjetima izborio nastup na paraolimpijske igre. U vrijeme pandemije sam nabavio opremu za treniranje i prilagodio uvjete treniranja kako bih ostao u formi. Svakako smatram kako smo svi mi sportaši koji smo se plasirali na PI u podjednakoj poziciji jer smo svi jedan dio godine bili spriječeni trenirati i ne smatram da bi itko radi toga mogao biti u prednosti ili zaostatku.
Koji vam je do sada najdraži trenutak u sportskoj karijeri?
Svakako bih izdvojio osvojeno drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu 2019. godine u Dubaiju.
Jeste li razmišljali o trenerskoj karijeri nakon što prekinete ovu sportsku karijeru?
Volio bih da mogu nekome prenijeti svoje znanje i iskustvo iz ovog sporta, pogotovo zato što na području Ogulina nema trenera iz ove discipline. Nažalost, radi svoje slabovidnosti koja me zadesila u 22. godini, teško da bih mogao biti trener nekome. Možda prije savjetnik ili motivator u teoriji, no tko zna što vrijeme nosi.
Što smatrate svojim najvećim kvalitetama u sportu kojim se bavite i što vas izdvaja od drugih sportaša iz iste discipline?
Naveo bih možda dvije ključne osobine, a to su upornost i sistematičnost. Mogao bih dodati i ‘inat’, a to je ono što svaki sportaš mora imati u sebi.
Možete li nam predočiti sva svoja dostignuća kroz brojke. Koliko je natjecanja i osvojenih medalja iza vas?
Iza mene je jedanaest velikih natjecanja i osvojenih pet medalja.
Od Svjetskog prvenstva tu je osvojena srebrna medalja u Dubaiju 2019. godine gdje sam ostvario rezultat od 14, 42 m i za koju sam već ranije spomenuo da mi je najdraža medalja u karijeri.
Tu su i Europska prvenstva sa sljedećim rezultatima:
WPA EP Bydgoszcz 2021. - zlatna medalja- 13,25 m.
WPA EP Berlin 2018. - brončana medalja - 14,20 m.
IPC EP Grosseto 2016. - srebrna medalja- 14,43 m.
I za kraj bih još spomenuo međunarodno natjecanje IBSA Igre Seoul iz 2015. godine na kojem sam osvojio 2. mjesto u bacanju kugle prebacivši 14,43 m.