Preskoči navigaciju Idi na dno stranice
Pritisnite enter za pretragu ili ESC za zatvaranje
Kontrast:
Veličina slova:
Kontrast:
Veličina slova:
16.08.2016. | atletika

Predstavljamo paraolimpijce - Mladen Tomić: “Želja mi je opet baciti osobni rekord na Paraolimpijskim igrama”

"Nakon iznimno teške i stresne sezone plasman u Rio mi se činio nedostižnim. Kako je sezona odmicala treninzi su bili sve bolji i bolji. Vijest da sam "upao” u reprezentaciju za Rio me je iznimno razveselila, skinula pritisak, ali i motivirala da tamo budem bolji nego protekle sezone" - najavio je svoj nastup Mladen Tomić.

Temeljem ostvarenih A normi, Međunarodni paraolimpijski odbor dodjelio je Hrvatskom paraolimpijskom odboru još dva mjesta za hrvatske atletičare na Paraolimpijskim igrama u Riju, koja su odlukom Izvršnog odbora HPO-a pripala Mladenu Tomiću i Josipu Slivaru.

Mladenu će to biti treće paraolimpijske igre, nakon što je u Pekingu zauzeo 6., a u Londonu 5. mjesto u bacanju kugle.

Koja je tvoja životna priča? Zašto atletika i zašto baš bacačke discipline - kada se rodila ljubav prema tom sportu?

Imao sam dvije godine i dvanaest dana kada sam u naletu vlaka ostao bez lijeve noge. Tragedija je i veća jer sam u toj istoj nesreći ostao bez od mene tek malo mlađe sestrične i strica koji su na mjestu smrtno stradali. Vrlo brzo sam dobio protezu i nastavio normalan život. Završio sam osnovnu i srednju školu, zaposlio se, oženio i dobio dijete. S obitelji je došla i veća odgovornost i više obveza. Prilično je teško, stresno, ali i izazovno balansirati između obitelji, posla i treninga. Trudim se da ništa ne bude zapostavljeno... 1999. sam se počeo baviti sportom osoba s invaliditetom. Najprije je to bilo plivanje, a onda i atletika koja me je i osvojila. Sam početak je bio više kao hobi, imali smo svega jedno ili dva natjecanja tijekom godine pa nije niti bilo ozbiljnijeg rada, a nije bilo niti odgovarajućih uvjeta ni trenera. Moj sportski rast počeo je 2006. godine prelaskom u AKOSI Agram i upoznavanjem legendarnog trenera Ivana Ivančića. Uz njega sam se zaljubio u atletiku i počeo rapidno napredovati. Opčinila me je njegova predanost atletici i njegovo veliko znanje. Kasnije sam nastavio raditi s trenerom Petrom Klašnjom, koji mi je velika potpora te radi sa mnom u nerijetko neodgovarajućim uvjetima, pa čak i bez financijske naknade.

Bit će ti ovo treći nastup na paraolimpijskim igrama. Jesu li ti porasli apetiti nakon dva dosadašnja plasmana u finale, očekuješ li možda i prvu medalju?

Treća sreća... Ma,nadam se, ali i očekujem ulazak u finale. Godine stišću, ali ja se ne dam. Želja mi je opet baciti svoj osobni rekord na Paraolimpijskim igrama, u Pekingu i Londonu to mi je pošlo za rukom. Do medalje je gotovo nemoguće doći. Dosta je tu mlađih sportaša iz bogatijih zemalja koje iznimno puno ulažu u svoje sportaše. O medalji maštam, ali ako ćemo biti realni - sam nastup i eventualni ulazak u finale ipak su mnogo za osobu poput mene koji sam jedan od rijetkih ili čak jedini sportaš s invaliditetom zaposlen na puno radno vrijeme na vrlo odgovornom radnom mjestu kao voditelj tehnike na Vinkovačkoj televiziji.

Atletska reprezentacija je brojna i izgleda nikad kvalitetnija. Jesu li te iznenadili ovogodišnji odlični rezultati naših atletičara i koja su tvoja predviđanja za Rio?

Svi ti rezultati plod su velikog odricanja, truda i rovovskog rada sportaša, trenera i njihovih stručnih stožera. Svi smo zaradili plasman u Rio. Tu je još i veliki broj sportaša koji su imali ispunjene norme, ali nisu imali sreće plasirati se jer je limitiran broj sudionika od strane organizatora. Suosjećam s njima jer sam vrlo lako i ja mogao biti izostavljen. A predviđati medalje je iznimno nezahvalno. Imamo nekoliko stožernih sportaša koji su već bili na postoljima najvećih natjecanja, tako da se i u Riju od njih to očekuje, a tu su i mladi, oni koji dolaze, koji su pokazali da se i na njih može računati. Njima će ovo biti prve Paraolimpijske igre i sigurno će "gristi” da bi se popeli na postolje. Svima im želim sreću, neka ostvare svoje najbolje rezultate.

Što za tebe znači biti dio hrvatske reprezentacije u Riju?

Nakon iznimno teške i stresne sezone plasman u Rio mi se činio nedostižnim. Kako je sezona odmicala treninzi su bili sve bolji i bolji, a pritisak odlaska u Rio je učinio da rezultati na natjecanjima ne budu jednako dobri. Vijest da sam "upao” u reprezentaciju za Rio me je iznimno razveselila, skinula taj pritisak, ali i motivirala da tamo budem bolji nego protekle sezone. Iznimno sam ponosan što sam opet dobio priliku braniti hrvatske boje na tako velikom natjecanju. Nadam se da ću opravdati povjerenje izbornika, HASOSI-a i HPO-a.

Izvor: HPO

Ostale novosti Sve novosti