05.12.2016. | paraodbojka - sjedeća odbojka
Predstavljamo Saveze – Hrvatski savez sjedeće odbojke
Sljedeće godine Hrvatska će ugostiti Europsko prvenstvo u sjedećoj odbojci. Organizacija ovog natjecanja nastavak je tradicije sjedeće odbojke kao jednog od najstarijih paraolimpijskih sportova u Hrvatskoj i priznanje kvalitetnog rada Hrvatskom savezu sjedeće odbojke, jedinom sportu u kojem unazad tri godine imamo višečlanu žensku nacionalnu momčad u Hrvatskom paraolimpijskom odboru.
Hrvatski savez sjedeće odbojke (HSSO) osnovan je 2006. godine na temeljima duge povijesti igranja sjedeće odbojke i rada entuzijasta u Hrvatskoj koja seže od 1969. godine. Hrvatska liga u sjedećoj odbojci započeta je 1996. godine i ove godine slavi 20 godina postojanja. Liga je započeta s tri kluba, a trenutno se sastoji od 12 klubova iz Zagreba, Vukovara, Slavonskog Broda, Zadra, Splita, Novske, Šibenika, Osijeka i Knina. U Karlovcu postoji velika zainteresiranost za osnivanje novog kluba sjedeće odbojke koji će HSSO podržati dijelom svojih sredstava.
Krajem 2012. godine osnovana je i jedina ženska višečlana momčad u sportu osoba s invaliditetom koja je već dva puta bila na Europskim prvenstvima i još uvijek je u formiranju i zahtjeva dugogodišnji angažman kako bi se postigli adekvatni rezultati. Hrvatska liga sjedeće odbojke je uz ligu u BiH jedna od najmnogoljudnijih liga u sjedećoj odbojci u Europi. O svemu smo pričali s predsjednicom Saveza Ivanom Pavić.
Koje su glavne karakteristike vašeg sporta i zašto biste preporučili osobama s invaliditetom da se počnu baviti upravo sjedećom odbojkom?
Osim što sjedeća odbojka objedinjuje u sportske aktivnosti osobe s invaliditetom, jedan je od rijetkih sportova u koji se bez bilo kakvih pomagala mogu uključiti i zdrave osobe, te je time izuzetan medij za međusobnu integraciju u lokalnoj zajednici.
Jedna od karakteristika sjedeće odbojke jest mogućnost dugogodišnjeg bavljenja ovim sportom, pa smo skloni napomenuti da je ovo sport za cijeli život. Sjedeća odbojka je vrlo dinamičan, atraktivan, momčadski sport koji uključuje sve svoje sudionike kojima zdravlje ne priječi rekreativnu aktivnost. Svi se ugodno osjećaju u igri, bez obzira na dobnu i spolnu strukturu jer u našoj ligi osim OSI-a uključeni su u klubovima radi integracije, igrači koji ne mogu po nekim kriterijima proći međunarodnu medicinsku klasifikaciju i natjecati se na međunarodnim natjecanjima, a u isto vrijeme imaju poteškoća baviti se rekreativnim sportom za zdrave osobe. Upravo ta interakcija, veliki broj utakmica tijekom lige, više od 90 utakmica, uz brojne međunarodne turnire kojima su domaćini naši klubovi, čini nas vrlo atraktivnima za pristupanje našim klubovima članicama, pri čemu ne pravimo spolnu razliku tako da u našim klubovima jednako igraju i muškarci i žene.
Preporučujem svima sjedeću odbojku kao osnovni sport s kojim se može započeti bilo koja aktivnost za osobe s invaliditetom, od malih nogu, jer djeca sama po sebi vole sjediti na podu, ne prave razlike, može se odigravati u bilo kojem prostoru, jedan je od najjeftinijih momčadskih sportova budući da ne trebaju nikakva dodatna pomagala, već rekviziti koji se koriste i u dvoranskoj odbojci.
Koji su najveći sportski uspjesi sjedeće odbojke u Hrvatskoj povijesti?
Sjedeća odbojka je paraolimpijski sport koji se prvi puta pojavio na Paraolimpijskim Igrama 1976.godine u Torontu, Kanada, a na sljedećim Ljetnim Paraolimpijskim igrama 1980. godine u Arnhem u Nizozemskoj, na kojem je nastupila reprezentacija bivše države, u čijem sastavu je gotovo većina igrača bila iz Hrvatske, tada je osvojila brončanu medalju. Neki od članova tadašnje reprezentacije i danas uspješno igraju u Hrvatskoj ligi sjedeće odbojke u kojoj se tijekom dva dijela odigravanja lige, jesenskog i proljetnog dijela, odigra stotinjak utakmica, u drugom dijelu lige kao liga za Pobjednika i Liga za poredak.
Proglašenjem neovisnosti 1992. bili smo prva reprezentacija koja je 1.veljače 1992. (samo 15 dana nakon proglašenja) predstavljala našu državu na jednom međunarodnom natjecanju u Sloveniji. Slijedili su nakon toga klupski i reprezentativni nastupi, a najbolji rezultat od 1992. ostvarila je ŠIOK HVIDR-a Osijek koja je na kupu prvaka (Euro kup 2001, Enschede, Nizozemska) osvojila 4. mjesto. Muška reprezentacija u sjedećoj odbojci osvojila je 4. mjesto na Europskom prvenstvu u Leverkusenu 2005., plasirala se tada na sljedeće Svjetsko prvenstvo u Nizozemskoj 2006. te tamo osvojila 7. mjesto, a pojavila se i 2010. na svjetskom prvenstvu u SAD-u. Ženska reprezentacija se prvi puta pojavila 2013. na Europskom prvenstvu u Poljskoj kada je osvojila 9. mjesto, a na posljednjem Europskom prvenstvu u Sloveniji 8.mjesto. Namjera je za iduće Europsko prvenstvo 2017. kojeg je Hrvatska domaćin, u Poreču od 4.do 12. studenog prikazati našu mušku reprezentaciju u najboljem svjetlu te im pokušati omogućiti i penjanje na postolje.
Kako izgleda svakodnevica u Savezu? Koji su vam najveći izazovi?
Svakodnevno se kao i drugi Savezi u nedostatku financija snalazimo na sve strane, pokušavamo dobiti razumijevanje lokalne zajednice i često imamo podršku u tome. Pokušavamo omasoviti i pomladiti ovaj sport, a osim motiviranja novih članova (igrača), pojedini članovi saveza su radili i istraživanja utjecaja sjedeće odbojke na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Pokušavamo na lokalnim razinama održavati predavanja na temu sjedeće odbojke, kako i koga uključiti i to na različitim razinama: liječnicima obiteljske medicine, u školama, sudjelujemo u manifestacijama kao što su Festival jednakih mogućnosti, Paraolimpijski školski dan itd.
Najveći izazov je pridobiti osobu na bavljenje sportom, ponajviše što se u današnje doba ne možemo mjeriti s globalnom informatizacijom naše planete, no jednom kad nam osoba pristupi, naš osnovni cilj je i zadržati ju. S obzirom na to da je sjedeća odbojka momčadski sport, nije izrazito zahtjevan s obzirom na opremu, ima nekoliko nedostataka jer se u momčadi nalazi 12 igrača, dakle, početna ulaganja u pogledu putovanja, igračke opreme su dosta velika ako se uspoređuje s individualnim sportom, no prevladavanjem tih problema, smatram da je ovo idealan sport za bilo koju osobu koja se želi pridružiti našem radu.
Koliko ste već na funkciji predsjednice Saveza? Možete li istaknuti na čemu sadašnje vodstvo najviše radi i gdje se vide najveći pomaci?
Krajem studenog 2016. bilo je točno godina dana kako sam na čelu Saveza. Ponosno mogu reći da nasljeđujem rad prvog Predsjednika saveza gosp. Mile Ćorluke i njegovog nasljednika, mog prethodnika, Predsjednika gosp. Enesa Nuhića, a za koje mogu reći da iako su u sjedeću odbojku došli poslije mene, su u svom svojem svjetlu shvatili bit i funkciju sjedeće odbojke. Do prošle godine sam bila aktivan nacionalni i međunarodni sudac u odbojci za osobe s invaliditetom te sam u zadnjih 18 godina osim Hrvatske odbojkaške lige, Hrvatske lige sjedeće odbojke odsudila brojna međunarodna prvenstva, Euro kupove, Europska i Svjetska prvenstva te Paraolimpijske igre, a sada ponosno mogu reći kako konačno mogu igrati za žensku reprezentaciju u sjedećoj odbojci.
Sadašnje vodstvo detektiralo je osim financija probleme kvalitetnog sudačkog i trenerskog kadra, na kojima ubrzano radimo kako bismo pratili potrebe naše lige i razvoja sporta na svjetskoj razini.
Nadalje, bez obzira na to što je sjedeća odbojka sport koji se dugo godina može igrati, naš najveći problem su mladi koje trebamo pridobiti na bavljenje sportskom aktivnosti. Mišljenja smo kako postoji općenito vrlo malo informacija o sportu za osobe s invaliditetom te se u lokalnim zajednicama ne pridaje puno pažnje tim članovima društva, često ih se nesvjesno svrstavajući u socijalnu kategoriju ne daje mogućnost da toj istoj lokalnoj zajednici pokažu svoje kvalitete. Nakon prošlogodišnjeg Europskog prvenstva gdje je Hrvatska muška reprezentacija zauzela 8.mjesto, pokazalo se da sjedeća odbojka počinje stagnirati, a u suradnji s novim izbornikom u muškoj sjedećoj odbojci stvorio se plan rada te se nizom međunarodnih turnira u Hrvatskoj i izvan nje pokušava podići kvaliteta igrača kako bismo u Poreču biti ozbiljni konkurenti za jednu od medalja.
Koja su natjecanja u narednoj godini koja biste posebno istaknuli - ona međunarodna, ali i ona u organizaciji HSSO-a?
Od 2006. nakon formiranja Saveza se svake godine održava Kup Republike Hrvatske u sjedećoj odbojci. Naš kalendar prepun je događanja, muška i ženska nacionalna vrsta sastat će se na ranim pripremama, a očekuju nas i međunarodni turniri u Zadru Maslenica 93 u organizaciji OKI Zadar, turnir Bljesak u organizaciji OKI Marsonia, te Sarajevo Open u svibnju u Sarajevu u organizaciji kluba Fantomi iz Sarajeva koji je jedan od najjačih svjetskih klupskih natjecanja. Nadalje, u lipnju će se za Dan državnosti održati međunarodni turnir Crveni fićo 91 u Osijeku u organizaciji ŠIOK HVIDR-a Osijek, te još brojni međunarodni turniri u Hrvatskoj I izvan nje, no kalendar još nij epopunjen do kraja. Zadnji ispitni međunarodni Turnir prijateljstva u organizaciji KISO Hrabri Zagreb, koji je ujedno I najstariji turnir u Hrvatskoj održati će se u listopadu prije početka Europskog prvenstva u Poreču u studenom.
Kakva je budućnost sjedeće odbojke u Hrvatskoj? Naša reprezentacija još se nije uspjela plasirati na Paraolimpijske igre - očekujete li kako bi se to moglo uskoro dogoditi?
Sjedeća odbojka može imati izvrsnu budućnost u Hrvatskoj, pod uvjetom da se sustavno počne podmlađivati sport uz praćenje i stručnim kadrom kojeg želimo stvoriti sami, budući da potrebe edukacije eksperata za sport osoba s invaliditetom u ovom slučaju u našoj državi nema. Paraolimpijske igre su naš cilj i motiv da se ovaj sport poboljša u kvaliteti, kako bi se pokušali dostići rezultati stari više od 30 godina. Naš osnovni motiv je promijeniti pristup sportašu s invaliditetom, jer nam je najveći problem u motivaciji sportaša s invaliditetom, nerazumijevanje radne okoline budući da vrhunski sportaš, ujedno i OSI, mora trenirati kao i vrhunski olimpijac. Najviše se borimo s financijama, troškovima putovanja, nerazumijevanjem poslodavaca budući da za sve pripreme, igrači uglavnom koriste svoje godišnje odmore, za sva natjecanja itd. A ponekad, i pored svih postignutih vrhunskih sportskih uspjeha je teško uopće zadobiti simpatije poslodavca i dopuštenje za odlazak s posla. Ako se takve stvari ne budu promijenile, teško ćemo dostići bilo kakav uspjeh. U budućnosti svima nam je poraditi na svijesti pojedinaca u lokalnoj zajednici, svijesti poslodavaca, i shvaćanju s koliko se odricanja mogu postići vrhunski sportski rezultati jer sve medalje imaju isti sjaj, bez obzira kojih kategorija. Ako se u budućnosti riješi ova problematika, naše društvo shvati da je sjaj medalje olimpijca i paraolimpijca jednak, mislim da ćemo svi biti na dobitku i da neće biti upitan plasman na bilo koje natjecanje.